Title
Sećanje i identitet u dramama Atola Fugarda
Creator
Tica, Lena, 1985-
CONOR:
26286695
Copyright date
2022
Object Links
Language
Serbian
Cobiss-ID
Inventory ID
D-3517
Theses Type
Doktorska disertacija
description
Datum odbrane: 30.08.2022.
Other responsibilities
Academic Expertise
Društveno-humanističke nauke
University
Univerzitet u Kragujevcu
Faculty
Filološko-umetnički fakultet
Alternative title
Memory and identity in Athol Fugard's plays
Publisher
[L. Lj. Tica]
Format
272 lista
Abstract (sr)
U disertaciji se na korpusu od petnaest drama Atola Fugarda ispituju načini
na koje su identitetske konstrukcije dramskih subjekata uslovljene traumatičnim
sećanjima, pri čemu se i sećanje i identitet posmatraju u individualnim i
kolektivnim ravnima. U teorijskom delu disertacije koncipiran je
interdisciplinarni okvir koji postmoderno, psihoanalitičko i postkolonijalno
poimanje identiteta dovodi u spregu sa studijama sećanja i traume. Primena
predloženog okvira u analitičkom delu disertacije vodi do zaključka o neodrživosti
koncepcije odredljivog i samodovoljnog identiteta Fugardovih protagonista, ali i
njega samog kao jednog od likova, s obzirom na to da sećanjem upravljaju subjektivne i
ideološki uslovljene percepcije koje sprečavaju likove da osmisle svoju naizgled
besmislenu traumatičnu prošlost. Ta prošlost je odraz kako konkretne istorijske
traume aparthejda tako i Lakanovog traumatičnog realnog koje za likove ostaje
neuhvatljivo, usled njihove večite simboličke uslovljenosti. Dijaloška struktura
drama kod Fugarda odgovara prikazu likova čiji se identitet uspostavlja kao
neodvojiv od postojanja drugog, bilo na unutrašnjem ili spoljašnjem nivou sopstva,
kao i postupku svedočenja, putem koga protagonisti predstavljaju i prihvataju
traumatično iskustvo, pri čemu se stvaraju nove identitetske pozicije i svedoka
traume (Ja) i svedoka svedoku (drugog). S obzirom na ideološki kontekst, odnos Ja i
drugog u dramama se posmatra u smislu odnosa nadređenog Drugog i podređenog drugog,
kao spoljašnjih identitetskih pozicija koje nameće vladajući sistem. Naglašavanjem
njihove konstantne smene tokom drama, kao i primenom dekonstruktivističke kritike
i koncepata hibridnosti i mimikrije ukazuje se na artificijelnu prirodu i
nepostojanost ovih pozicija čime se dovodi u pitanje i sam ideološki okvir u kome se
sopstvo kao takvo konstituiše.
Abstract (en)
This dissertation aims to analyse how the constructions of identity of Athol Fugard’s
protagonists, set forth in his fifteen plays, are conditioned by traumatic memories, whereby
the concepts of memory and identity are addressed on both individual and collective levels.
The theoretical part of the dissertation introduces an interdisciplinary framework that
establishes the relation between the postmodern, psychoanalytic and postcolonial ideas of
identity and the theories of memory and trauma. The application of the proposed framework
in the analytical part of the dissertation suggests the unsustainability of definable and self-
sufficient identities of Fugard's protagonists, along with his own identity featuring in
autobiografical plays, given that memory is governed by subjective and ideologically
conditioned perceptions of the past. The past is a reflection of both the historical trauma of
apartheid and Lacan's traumatic Real, which remains elusive for the characters due to their
eternal symbolic conditioning. Fugard's dramatic structure, typically relying on two
characters, corresponds to the depiction of the identities as inseparable from the existence of
other, either internally or externally, as well as to the process of testimony, through which the
protagonists present and, presumably, accept their traumatic experience. Given the ideological
context, the relation between the Self and the other in the plays is observed as the one
between the superior Other and subordinate other, perceived as external identity labels
imposed by the ruling system. An emphasis on their constant interchange in the plays, as well
as the application of the concepts of deconstruction, hybridity and mimicry, points to the
artificial nature and instability of the positions, which challenges the ideological framework in
which the self is constructed.
Authors Key words
Atol Fugard, drama, identitet, sećanje, trauma, sopstvo, D/drugi,
postkolonijalizam, postmodernizam, psihoanaliza
Authors Key words
Key words: Athol Fugard, play, identity, memory, trauma, Self, O/other,
postcolonialism, postmodernism, psychoanalysis
Classification
821.111(680)-2.09 Fugard A.
Type
Tekst
Abstract (sr)
U disertaciji se na korpusu od petnaest drama Atola Fugarda ispituju načini
na koje su identitetske konstrukcije dramskih subjekata uslovljene traumatičnim
sećanjima, pri čemu se i sećanje i identitet posmatraju u individualnim i
kolektivnim ravnima. U teorijskom delu disertacije koncipiran je
interdisciplinarni okvir koji postmoderno, psihoanalitičko i postkolonijalno
poimanje identiteta dovodi u spregu sa studijama sećanja i traume. Primena
predloženog okvira u analitičkom delu disertacije vodi do zaključka o neodrživosti
koncepcije odredljivog i samodovoljnog identiteta Fugardovih protagonista, ali i
njega samog kao jednog od likova, s obzirom na to da sećanjem upravljaju subjektivne i
ideološki uslovljene percepcije koje sprečavaju likove da osmisle svoju naizgled
besmislenu traumatičnu prošlost. Ta prošlost je odraz kako konkretne istorijske
traume aparthejda tako i Lakanovog traumatičnog realnog koje za likove ostaje
neuhvatljivo, usled njihove večite simboličke uslovljenosti. Dijaloška struktura
drama kod Fugarda odgovara prikazu likova čiji se identitet uspostavlja kao
neodvojiv od postojanja drugog, bilo na unutrašnjem ili spoljašnjem nivou sopstva,
kao i postupku svedočenja, putem koga protagonisti predstavljaju i prihvataju
traumatično iskustvo, pri čemu se stvaraju nove identitetske pozicije i svedoka
traume (Ja) i svedoka svedoku (drugog). S obzirom na ideološki kontekst, odnos Ja i
drugog u dramama se posmatra u smislu odnosa nadređenog Drugog i podređenog drugog,
kao spoljašnjih identitetskih pozicija koje nameće vladajući sistem. Naglašavanjem
njihove konstantne smene tokom drama, kao i primenom dekonstruktivističke kritike
i koncepata hibridnosti i mimikrije ukazuje se na artificijelnu prirodu i
nepostojanost ovih pozicija čime se dovodi u pitanje i sam ideološki okvir u kome se
sopstvo kao takvo konstituiše.
“Data exchange” service offers individual users metadata transfer in several different formats. Citation formats are offered for transfers in texts as for the transfer into internet pages. Citation formats include permanent links that guarantee access to cited sources. For use are commonly structured metadata schemes : Dublin Core xml and ETUB-MS xml, local adaptation of international ETD-MS scheme intended for use in academic documents.