Title
Principi nastanka složenih veznika i njihova funkcionalnostilska distribucija u srpskom jeziku
Creator
Đurkin, Veselina, 1972-
Copyright date
2013
Object Links
Select license
Autorstvo 3.0 Srbija (CC BY 3.0)
License description
Dozvoljavate umnožavanje, distribuciju i javno saopštavanje dela, i prerade, ako se navede ime autora na način odredjen od strane autora ili davaoca licence, čak i u komercijalne svrhe. Ovo je najslobodnija od svih licenci. Osnovni opis Licence: http://creativecommons.org/licenses/by/3.0/rs/deed.sr_LATN Sadržaj ugovora u celini: http://creativecommons.org/licenses/by/3.0/rs/legalcode.sr-Latn
Language
Serbian
Cobiss-ID
Inventory ID
D-2625
Theses Type
Doktorska disertacija
description
datum odbrane: 18.06.2013.
Other responsibilities
mentor
Kovačević, Miloš, 1953- (ths, code: 04809)
član komisije
Simić, Radoje, 1938- (oth, code: 04125)
član komisije
Mladenović, Radivoje, 1950- (oth, code: 04831)
član komisije
Tanasić, Sreto. (oth)
član komisije
Babić, Milanka. (oth)
Academic Expertise
Društveno-humanističke nauke
University
Univerzitet u Kragujevcu
Faculty
Filološko-umetnički fakultet
Format
PDF/A (listova)
description
Umnoženo za odbranu.
Univerzitet u Kragujevcu, Filološko-umetnički fakultet, 2013.
Napomene i bibliografske reference uz tekst.
Bibliografija: listovi 507-523.
Apstrakt ; Summary.
Abstract (sr)
U radu se na funkcionalnostilski raznorodnom korpusu tekstova, koji obuhvata period od kraja XIX vijeka do savremenog trenutka, primjenom strukturno-semantičke metode i metode funkcionalnostilske distribucije, izučava fenomen složenih veznika u srpskom standardnom jeziku — njihov način postanka, strukturno-semantičke i funkcionalnostilske karakteristike.
Pod terminom složeni veznik podrazumijevamo vezničku jedinicu složene, (čvrste i stabilne) strukture i jedinstvenog značenja, sa funkcionalnog stanovišta posmatrano, analogne prostim, jednoleksemskim zavisnim veznicima, u čijem formiranju, učestvuju različite vrste riječi (zamjenički prilozi, prijedlozi, partikule, veznici) ili jezičke jedinice koje u jeziku funkcionišu kao funkcionalno-semantički ekvivalenti pojedinih vrsta riječi (kao što su prijedloški i priloški izrazi). Pri tom se u poziciji prve integralne komponente složenog veznika obično pojavljuje kataforski upotrijebljen zamjenički prilog ili priloški izraz, prijedlog ili prijedloški izraz, ili, pak, partikula, dok se u poziciji druge komponente javljaju kako prosti (najčešće semantički nediferencirani veznici što i/ili da, ali i u nedovoljnoj mjeri semantički specifikovani, kao npr. kad, pošto, ili, pak, semantički specifikovani veznici, kao što su ako, ukoliko) ili složeni zavisni veznik (nego što, pored toga što), tako i zamjenička leksema (koji, čiji, kakav itd.), upitna riječca (da li), upitni zamjenički prilog (zašto), uzročno-upitni ili finalno-upitni priloški izraz (zbog čega, radi čega).
Premda je u literaturi već odavno uočena pojava ovoga tipa vezničkih sredstava, u srbističkoj (i serbokroatističkoj) literaturi ne postoji sistematična studija posvećena problematici složenih veznika, tako da veliki broj datih vezničkih sredstava u srpskom jeziku nije ni registrovan. Stoga je glavni cilj ovoga rada (p)opis, klasifikacija složenih zavisnih veznika s obzirom na semantički i strukturni kriterijum, tj. izdvajanje strukturnih i semantičkih tipova složenih subordinacijskih veznika u srpskom standardnom jeziku, odnosno konstrukcionih (tvorbenih) modela prema kojima su formirani, kao i otkrivanje zakonitosti u vezi sa njihovom funkcionalnostilskom reparticijom.
Abstract (en)
This work, based on the corpus of texts which date from the end of the 19th century to the present and which differ in functional style, deals with the phenomenon of compound conjunctions in standard Serbian from the structural-semantic and functional-stylistic point of view – emergence, structural-semantic and functional-stylistic characteristics.
The term 'compound conjunction' entails a conjunction unit of complex (fixed and stable) structure and of unique denotation, functionally analogous to the simple, one-word subordinate conjunctions, in whose formation different parts of speech take part (pronominal adverbs, prepositions, particles, conjunctions) or linguistic units which in language function as functional-semantic equivalents of particular parts of speech (such as prepositional and adverbial word groups). While the position of the first integral unit of a compound conjunction is occupied by a cataphorically employed pronominal adverb or adverbial group, a preposition or a prepositional phrase, or a particle, the second component position is occupied by simple (mostly semantically undifferentiated conjunctions like što and/or da, but also semantically insufficiently specified such as kad, pošto, and specified conjunctions such as ako, ukoliko) or subordinate compound conjunctions (nego što, pored toga što), pronouns (koji, čiji, kakav, etc.), the interrogative particle (da li), interrogative pronominal adverb (zašto), causal-interrogative or resultative-interrogative adverbial phrase (zbog čega, radi čega).
Although the literature identified this type of linguistic constructions long time ago, in Serbian (and Serbo-Croatian) studies there exists no systematic exploration into this problem, wherefore a great number of existing linguistic samples in Serbian have not been registered. Because of that the main goal of this study is classification and description of compound conjunctions with respect to semantic and structural criteria, i.e., extraction of structural and semantic types of compound subordinate conjunctions in standard Serbian, precisely constructional models according to which they were formed, as well as noting the rules regarding their functional-stylistic repartitioning.
Authors Key words
Srpski jezik
Authors Key words
811.163.41
Type
monograph
manuscript text - theses
Text
Abstract (sr)
U radu se na funkcionalnostilski raznorodnom korpusu tekstova, koji obuhvata period od kraja XIX vijeka do savremenog trenutka, primjenom strukturno-semantičke metode i metode funkcionalnostilske distribucije, izučava fenomen složenih veznika u srpskom standardnom jeziku — njihov način postanka, strukturno-semantičke i funkcionalnostilske karakteristike.
Pod terminom složeni veznik podrazumijevamo vezničku jedinicu složene, (čvrste i stabilne) strukture i jedinstvenog značenja, sa funkcionalnog stanovišta posmatrano, analogne prostim, jednoleksemskim zavisnim veznicima, u čijem formiranju, učestvuju različite vrste riječi (zamjenički prilozi, prijedlozi, partikule, veznici) ili jezičke jedinice koje u jeziku funkcionišu kao funkcionalno-semantički ekvivalenti pojedinih vrsta riječi (kao što su prijedloški i priloški izrazi). Pri tom se u poziciji prve integralne komponente složenog veznika obično pojavljuje kataforski upotrijebljen zamjenički prilog ili priloški izraz, prijedlog ili prijedloški izraz, ili, pak, partikula, dok se u poziciji druge komponente javljaju kako prosti (najčešće semantički nediferencirani veznici što i/ili da, ali i u nedovoljnoj mjeri semantički specifikovani, kao npr. kad, pošto, ili, pak, semantički specifikovani veznici, kao što su ako, ukoliko) ili složeni zavisni veznik (nego što, pored toga što), tako i zamjenička leksema (koji, čiji, kakav itd.), upitna riječca (da li), upitni zamjenički prilog (zašto), uzročno-upitni ili finalno-upitni priloški izraz (zbog čega, radi čega).
Premda je u literaturi već odavno uočena pojava ovoga tipa vezničkih sredstava, u srbističkoj (i serbokroatističkoj) literaturi ne postoji sistematična studija posvećena problematici složenih veznika, tako da veliki broj datih vezničkih sredstava u srpskom jeziku nije ni registrovan. Stoga je glavni cilj ovoga rada (p)opis, klasifikacija složenih zavisnih veznika s obzirom na semantički i strukturni kriterijum, tj. izdvajanje strukturnih i semantičkih tipova složenih subordinacijskih veznika u srpskom standardnom jeziku, odnosno konstrukcionih (tvorbenih) modela prema kojima su formirani, kao i otkrivanje zakonitosti u vezi sa njihovom funkcionalnostilskom reparticijom.
“Data exchange” service offers individual users metadata transfer in several different formats. Citation formats are offered for transfers in texts as for the transfer into internet pages. Citation formats include permanent links that guarantee access to cited sources. For use are commonly structured metadata schemes : Dublin Core xml and ETUB-MS xml, local adaptation of international ETD-MS scheme intended for use in academic documents.