Title
Uticaj sojnih razlika na patogenezu periapikalnih lezija zuba u dva soja pacova Dark Agouti i Albino Oxford
Creator
Živanović, Suzana, 1991-
CONOR:
23079271
Copyright date
2021
Object Links
Select license
Autorstvo 3.0 Srbija (CC BY 3.0)
License description
Dozvoljavate umnožavanje, distribuciju i javno saopštavanje dela, i prerade, ako se navede ime autora na način odredjen od strane autora ili davaoca licence, čak i u komercijalne svrhe. Ovo je najslobodnija od svih licenci. Osnovni opis Licence: http://creativecommons.org/licenses/by/3.0/rs/deed.sr_LATN Sadržaj ugovora u celini: http://creativecommons.org/licenses/by/3.0/rs/legalcode.sr-Latn
Language
Serbian
Cobiss-ID
Inventory ID
D-3523
Theses Type
Doktorska disertacija
description
Datum odbrane: 05.07.2022.
Other responsibilities
Academic Expertise
Medicinske nauke
University
Univerzitet u Kragujevcu
Faculty
Fakultet medicinskih nauka
Alternative title
Influence of strain differences on the pathogenesis of periapical tooth lesions in two strains of rats Dark Agouti and Albino Oxford
Publisher
[S. M. Živanović]
Format
84 lista
Abstract ()
Uvod Periapikalne lezije nastaju kao posledica dejstva mikroorganizama i njihovih
produkata iz inficiranog kanala na periapikalno tkivo. Ova inflamacija može
stimulisati destrukciju periapikalnih tkiva i uzrokovati resorpciju alveolarne
kosti pri čemu nastaje periapikalna lezija. Periapikalne lezije nemaju uvek iste
karakteristike. Ćelije i medijatori inflamacije koje su povezani sa razvojem i
veličinom periapikalnih lezija nisu u potpunosti razjašnjeni. Genetska podloga
eksperimentalnih životinja može uticati na patogenezu bolesti. Dark Agouti i Albino
Oxford pacovi se razlikuju u osetljivosti na inflamatorne stimuluse i na indukciju
eksperimentalnih autoimunih bolesti.
Cilj Cilj ove studije je bio da ispita efekte razlika u imunološkoj reaktivnosti na
indukciju periapikalnih lezija.
Materijal i metode Periapikalne lezije su indukovane kod DA i AO pacova
izlaganjem pulpe desnih mandibularnih molara oralnoj sredini. Žrtvovanje životinja
je urađeno 21 dan nakon indukcije periapikalnih lezija, mandibule su izolovane i
pripremljene za radiografsku i patohistološku analizu. Na ćelije periapikalnih
lezija primenjen je PCR u realnom vremenu i protočna citometrija. Nivo citokina i
parametra okisidativnog stresa su mereni iz prikupljenih uzoraka krvi i supernatanta
homogenata periapikalnih lezija. Dobijeni rezultati analizirani su u softverskom
programu za statističku analizu podataka Statistical Package for Social Sciences v23.0.
Statistička analiza je urađena parametarskim One-Way ANOVA i T- testom nezavisnih
uzoraka i neparametarskim testovima Kruskal-Wallis H i Mann-Whitney U zavisno od
normalne raspodele podataka. Statistički značajna razlika u dobijenim vrednostima
između grupa je smatrana kad je r<.05.
Rezultati Radiografskom i patohistološkom analizom je pokazano da su DA pacovi
razvili veće periapikalne lezije u odnosu na AO pacove. Infiltracija neutrofilima
i makrofagima je bila značajno izraženija u periapikalnim lezijama DA pacova.
Protočnom citometrijom je pokazan veći procenat T ćelija, kao i INF-γ CD3+CD4+, IL17 CD3+CD4+, i IL-10 CD3+CD4+ ćelija u periapikalnim lezijama DA pacova.
Ekspresija gena koji kodiraju citokine IL-1β, INF-γ, i IL-17 je bila veća kod DA pacova.
Ekspresija RANKL je bila značajno veća kod DA pacova, dok je ekspresija OPG bila
veća kod AO pacova. RANKL/OPG odnos je značajno veći u DA pacova. Patološki
proces u periapikalnim lezijama se reflektuje i na sistemski nivo proinflamatornih
citokina: TNF-α i IL-6 je veći kod DA pacova. Markeri oksidativnog stresa u
sistemskoj cirkulaciji i supernatantu homogenata periapikalnih su izraženiji u DA
pacovima.
Zaključak DA pacovi su razvili veće periapikalne lezije u odnosu na AO pacove.
Genetski uslovljena razlika u imunološkoj reaktivnosti snažno utiče na patogenezu
eksperimentalnih periapikalnih. Poznavanje genetski zasnovanih razlika može
doprineti razumevanju mehanizmima koji povećavaju inflamaciju i progresiju
periapikalnih lezija.
Abstract (sr)
Introduction Periapical lesions develop as a consequence of microorganisms and their
products from the infected canal on the periapical tissue. This inflammation can stimulate the
destruction of periapical tissues and cause resorption of the alveolar bone, developing periapical
lesion. Periapical lesions do not always have the same characteristics. Inflammatory cells and
mediators associated with the development and size of periapical lesions have not been fully
elucidated. The genetic background of experimental animals may influence the pathogenesis of
the disease. Dark Agouti and Albino Oxford rats differ in their sensitivity to inflammatory
stimuli and in the induction of experimental autoimmune diseases.
Aim The aim of this study was to determine the effects of differences in immune reactivity on
the induction of periapical lesions.
Material and methods Periapical lesions were induced in DA and AO rats by exposing the
pulp of the right mandibular molars to the oral environment. Animal sacrifice was performed
21 days after induction of periapical lesions, mandibles were dissected and prepared for
radiographic and pathohistological analysis, as well as for the real-time PCR and flow
cytometry. Cytokine levels and oxidative stress parameters were measured from collected blood
samples and supernatant of homogenous periapical lesions. The obtained results were analyzed
in the software program for statistical data analysis Statistical Package for Social Sciences
v23.0. Statistical analysis was performed by parametric One-Way ANOVA and T-test of
independent samples and nonparametric tests Kruskal-Wallis H and Mann - Whitney U
depending on the normal data distribution. A statistically significant difference in the obtained
values between the groups was considered when p<.05.
Results Radiographic and pathohistological analysis showed that DA rats developed larger
periapical lesions compared to AO rats. Infiltration by neutrophils and macrophages was
significantly more pronounced in periapical lesions of DA rats. Flow cytometry showed a
higher percentage of CD3 + cells, as well as INF-γ CD3 + CD4 +, IL-17 CD3 + CD4 +, and
IL-10 CD3 + CD4 + in periapical DA lesions. Expression of genes encoding the cytokines IL1β, INF-γ, and IL-17 was higher in DA rats. RANKL expression was significantly higher in
DA rats, while OPG expression was higher in AO rats. The RANKL/OPG ratio was shown to
be higher in the periapical lesions of DA rats. The pathological process in periapical lesions is
also reflected on the systemic level of proinflammatory cytokines: TNF-α and IL-6 are higher
in DA rats. Markers of oxidative stress in the systemic circulation and periapical homogenate
supernatant are more pronounced in DA rats.
Conclusion DA rats developed larger periapical lesions compared to AO rats. The genetically
determined difference in immune reactivity strongly influences the pathogenesis of
experimental periapical lesions. Knowledge of genetically based differences may contribute to
understanding the mechanisms that increase inflammation and progression of periapical lesions.
Authors Key words
periapikalne lezije, Dark Agouti i Albino Oxford pacovi, sojne razlike,
imunogenetske razlike
Authors Key words
periapical lesions, Dark Agouti and Albino Oxford rats, strain differences,
immunogenetic differences
Classification
599.323.4:616.314(043.3)
Type
Tekst
Abstract ()
Uvod Periapikalne lezije nastaju kao posledica dejstva mikroorganizama i njihovih
produkata iz inficiranog kanala na periapikalno tkivo. Ova inflamacija može
stimulisati destrukciju periapikalnih tkiva i uzrokovati resorpciju alveolarne
kosti pri čemu nastaje periapikalna lezija. Periapikalne lezije nemaju uvek iste
karakteristike. Ćelije i medijatori inflamacije koje su povezani sa razvojem i
veličinom periapikalnih lezija nisu u potpunosti razjašnjeni. Genetska podloga
eksperimentalnih životinja može uticati na patogenezu bolesti. Dark Agouti i Albino
Oxford pacovi se razlikuju u osetljivosti na inflamatorne stimuluse i na indukciju
eksperimentalnih autoimunih bolesti.
Cilj Cilj ove studije je bio da ispita efekte razlika u imunološkoj reaktivnosti na
indukciju periapikalnih lezija.
Materijal i metode Periapikalne lezije su indukovane kod DA i AO pacova
izlaganjem pulpe desnih mandibularnih molara oralnoj sredini. Žrtvovanje životinja
je urađeno 21 dan nakon indukcije periapikalnih lezija, mandibule su izolovane i
pripremljene za radiografsku i patohistološku analizu. Na ćelije periapikalnih
lezija primenjen je PCR u realnom vremenu i protočna citometrija. Nivo citokina i
parametra okisidativnog stresa su mereni iz prikupljenih uzoraka krvi i supernatanta
homogenata periapikalnih lezija. Dobijeni rezultati analizirani su u softverskom
programu za statističku analizu podataka Statistical Package for Social Sciences v23.0.
Statistička analiza je urađena parametarskim One-Way ANOVA i T- testom nezavisnih
uzoraka i neparametarskim testovima Kruskal-Wallis H i Mann-Whitney U zavisno od
normalne raspodele podataka. Statistički značajna razlika u dobijenim vrednostima
između grupa je smatrana kad je r<.05.
Rezultati Radiografskom i patohistološkom analizom je pokazano da su DA pacovi
razvili veće periapikalne lezije u odnosu na AO pacove. Infiltracija neutrofilima
i makrofagima je bila značajno izraženija u periapikalnim lezijama DA pacova.
Protočnom citometrijom je pokazan veći procenat T ćelija, kao i INF-γ CD3+CD4+, IL17 CD3+CD4+, i IL-10 CD3+CD4+ ćelija u periapikalnim lezijama DA pacova.
Ekspresija gena koji kodiraju citokine IL-1β, INF-γ, i IL-17 je bila veća kod DA pacova.
Ekspresija RANKL je bila značajno veća kod DA pacova, dok je ekspresija OPG bila
veća kod AO pacova. RANKL/OPG odnos je značajno veći u DA pacova. Patološki
proces u periapikalnim lezijama se reflektuje i na sistemski nivo proinflamatornih
citokina: TNF-α i IL-6 je veći kod DA pacova. Markeri oksidativnog stresa u
sistemskoj cirkulaciji i supernatantu homogenata periapikalnih su izraženiji u DA
pacovima.
Zaključak DA pacovi su razvili veće periapikalne lezije u odnosu na AO pacove.
Genetski uslovljena razlika u imunološkoj reaktivnosti snažno utiče na patogenezu
eksperimentalnih periapikalnih. Poznavanje genetski zasnovanih razlika može
doprineti razumevanju mehanizmima koji povećavaju inflamaciju i progresiju
periapikalnih lezija.
“Data exchange” service offers individual users metadata transfer in several different formats. Citation formats are offered for transfers in texts as for the transfer into internet pages. Citation formats include permanent links that guarantee access to cited sources. For use are commonly structured metadata schemes : Dublin Core xml and ETUB-MS xml, local adaptation of international ETD-MS scheme intended for use in academic documents.