Title
Konstituisanje postapokaliptične fikcije u prozi Kormaka Makartija i Margaret Atvud
Creator
Ćurčić, Miroslav, 1984-
CONOR:
51355401
Copyright date
2021
Object Links
Select license
Autorstvo-Nekomercijalno-Bez prerade 3.0 Srbija (CC BY-NC-ND 3.0)
License description
Dozvoljavate samo preuzimanje i distribuciju dela, ako/dok se pravilno naznačava ime autora, bez ikakvih promena dela i bez prava komercijalnog korišćenja dela. Ova licenca je najstroža CC licenca. Osnovni opis Licence: http://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/3.0/rs/deed.sr_LATN. Sadržaj ugovora u celini: http://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/3.0/rs/legalcode.sr-Latn
Language
Serbian
Cobiss-ID
Inventory ID
D-3485
Theses Type
Doktorska disertacija
description
Datum odbrane: 05.11.2021.
Other responsibilities
Academic Expertise
Društveno-humanističke nauke
Faculty
Filološko-umetnički fakultet
Group
Odsek za filologiju
Alternative title
Constituting postapocalyptic fiction in the prose of Cormac McCarthy and Margaret Atwood
Publisher
[M. D. Ćurčić]
Format
345 listova
Abstract (sr)
U disertaciji Konstituisanje postapokaliptične fikcije u prozi Kormaka
Makartija i Margaret Atvud nastojaćemo da korišćenjem komparativne, sociološke,
semiološke i metode dekonstrukcije doprinesemo razumevanju unikatnog književnog
fenomena 21. veka, kanonizaciji postapokaliptične fikcije pojavom Makartijevog romana
Put i trilogije LudAdam Margaret Atvud. Pozivajući se na teoriju žanrova i ideju moda
Nortropa Fraja, razmatraćemo načine na koje se, kroz romane pomenutih autora,
konstituiše postapokaliptična proza kao akademski priznata literatura. Iako je
postapokaliptično kao kulturološki fenomen u romanima Makartija i Atvudove bio
predmet književnih istraživanja, doprinos ove teze jeste razumevanje postapokaliptične
fikcije u kontekstu kanonske literature, kao i legitimnost ove proze kao jednog
subverzivnog društvenog fenomena.
Koristićemo se tipologijom T. S. Eliota, Harolda Bluma i savremenih teoretičara
kanona i žanra, poput Žerara Ženeta i Žaka Deride, da utvrdimo na koji način se kanon
destabilizuje i postaje permeabilan za uticaje žanrovskog. Takođe ćemo ukazati na
probleme definisanja žanra i sistema u koji postapokaliptično ulazi kada se promatra u
kontekstu žanra. Ustanovićemo na koji način se postapokaliptična proza pronalazi u
Zapadnom kanonu kao ozbiljna literatura koja se bazira na konvencijama kanona u
razumevanju Eliota i Bluma, ali i kao ona koja taj kanon destabilizuje i potvrđuje kroz
angažovani glas društvenih, političkih i ekonomskih kriza.
Teza će nastojati da mapira analogije koje postapokaliptična fikcija uspostavlja
književnim klasicima na koje se poziva. Ustanovićemo vezu sa Platonom, Danteom,
Miltonom, Meri Šeli, Sviftom, Velsom, Hakslijem, Beketom i drugima. Jedna od premisa
za ulazak u kanon jeste i način na koji način se, poput književnih prethodnika,
postapokaliptična mejnstrim literatura bazira na matricama religije, mita i
filosofije, kao što to je to slučaj sa mnogim kanonskim delima. Postapokaliptična
fikcija glavnog toka neodvojiva je od svog biblijskog uzora koji transformiše u vidu
jedne anti-apokalipse, mesta gubitka smisla, značenja, jezika i referenata.
Disertacija će se takođe baviti postapokaliptičnim romanom u kontekstu
kulturoloških proučavanja, trudeći se da definiše faktore društvenih kriza kroz
modalitet subverzivne, angažovane proze. Analiziraćemo konvencije postapokaliptične
fikcije koje koriste i odbacuju Makarti i Atvudova kao i ideološke korelacije
postapokaliptične paradigme u susretu sa skorašnjim ekološkim preokretom u
savremenom diskursu. Primetićemo u kojoj meri je doprinos ove literature subverzivan i
društveno koristan kada se bavi problemima prirode, prostora, tela, okruženja,
populacije, klime, nafte i konzumerizma, a na kojim mestima se potvrđuje kao mesto
održavanja moći vladajućeg diskursa. Koristićemo se tekstovima Slavoja Žižeka, Žana
Bodrijara, Mišela Fukoa, Žaka Deride, Deleza i Gatarija, Timotija Mortona, Erika
v
Svenhdaua, Rozi Brajdoti i drugih teoretičara postapokalipse, kulture, ekologije i
posthumanizma.
Doprinos ove disertacije nalazi se u proučavanju postapokaliptične književnosti
koja nije do sada bila predmet doktorskih disertacija na našem književnom prostoru;
takođe, okvir koji koristi ova teza je originalan i u kontekstu disertacija dostupnim u
međunarodnom repozitorijumu. Istovremeno, ova teza doprinosi i prodoru ekokritike u
književna proučavanja na srpskom jeziku u domenu najsavremenijih ekokritičkih teorija,
kao i u pregledu novih polja književnih proučavanja poput klimatske fikcije i
petrotesktova.
Abstract ()
The PhD dissertation named Constituting Postapocalyptic Fiction in The Prose of Cormac
McCarthy and Margaret Atwood, will endeavor to contribute to understanding of a unique literary
phenomenon of the 21st century: the canonization of post-apocalyptic fiction in McCarthy’s novel
The Road and in Margaret Atwood’s MaddAddam trilogy. The thesis will employ several
approaches to analyze postapocalyptic prose: comparative, semiotic, deconstruction and
sociological approach, with the emphasis on neo-Marxist cultural criticism.
By examining the novels of the aforementioned authors through the lens of genre theory
and Northrop Fry’s notion of literary mode, the thesis will highlight the ways in which postapocalyptic fiction is constituted as academically recognized literature. Although postapocalyptic
as a cultural phenomenon in the novels of McCarthy and Atwood has been the subject of extensive
literary research, the contribution of this PhD thesis lies in understanding post-apocalyptic fiction
in the context of canonical literature and the entry of post-apocalypse into the Western canon.
Furthermore, the thesis will examine the legitimacy of subversive and cultural significance of postapocalyptic fiction as another feature of canonical literature.
The thesis will seek to establish the connections that post-apocalyptic fiction establishes
with the literary classics to which it relates. Thus, the text will focus on the connection with the
classics such as Plato, Dante, Milton, Merry Shelley, Swift, Wells, Huxley, Becket, and others.
One of the premises for entering the canon is the way in which, like its literary predecessors, postapocalyptic mainstream literature is based on the matrices of religion, myth and philosophy. Postapocalyptic fiction of the mainstream is inseparable from its biblical model which transforms in
the form of an anti-apocalypse, a space of loss of meaning, significance, language, and referents.
This text will also deal with the post-apocalyptic novel in the context of cultural studies,
by trying to define the factors of social crises through the modality of subversive, engaged prose.
The author will analyze the conventions of post-apocalyptic fiction employed, transformed and/or
rejected by both McCarthy and Atwood, as well as ideological correlations of the post-apocalyptic
paradigm in the face of the recent ecological turn in contemporary discourse. The thesis will
examine the ways in ecology, nature, wilderness, overpopulation, consumerism, climate change,
and other such categories can be observed from the standpoint of cultural criticism; in such process,
different ideological positions are at play, and they seem to define post-apocalyptic prose as
subversive, and at the same time, as a product of the centers of power, in a play in which this
fiction simultaneously destabilize and sustain the ruling political-economic paradigm. Hence, the
thesis will employ texts of Slavoj Žižek, Jean Baudrillard, Deleuze and Guattari, Michael Foucault,
Timothy Morton, Erik Swyngedouw, Rosi Braidotti, and other theorists of postapocalypse, cultural
studies, ecocricitism, and posthumanism.
vii
The contribution of this thesis relies upon the study of post-apocalyptic literature, which
has not been the subject of doctoral dissertations in Serbian literary space; moreover, the
framework of postapocalypse in the literary canon used in this thesis is an original contribution to
the dissertations available in an international repository. At the same time, this thesis contributes
to the entry of ecocriticism into literary studies in Serbian language, by examining most
contemporary ecocritical theories, as well as in the review of new fields of literary studies such as
climate fiction and oil-fiction, also called petrotexts.
Authors Key words
postapokaliptično, kanon, žanr, mod, priroda, ekologija,
ekokritika, klimatska fikcija, petrotekst, antropocentrizam, konzumerizam, Makarti,
Atvud, Put, LudAdam
Authors Key words
postapocalyptic, canon, genre, mode, nature, ecology, ecocriticism, climate
fiction, petrotext, anthropocentrism, consumerism, McCarthy, Atwood, The Road, MaddAddam
Classification
821.111(73)-3.09 McCarthy C.(043.3)
821.111(71)-3.09 Atwood M.(043.3)
Type
Tekst
Abstract (sr)
U disertaciji Konstituisanje postapokaliptične fikcije u prozi Kormaka
Makartija i Margaret Atvud nastojaćemo da korišćenjem komparativne, sociološke,
semiološke i metode dekonstrukcije doprinesemo razumevanju unikatnog književnog
fenomena 21. veka, kanonizaciji postapokaliptične fikcije pojavom Makartijevog romana
Put i trilogije LudAdam Margaret Atvud. Pozivajući se na teoriju žanrova i ideju moda
Nortropa Fraja, razmatraćemo načine na koje se, kroz romane pomenutih autora,
konstituiše postapokaliptična proza kao akademski priznata literatura. Iako je
postapokaliptično kao kulturološki fenomen u romanima Makartija i Atvudove bio
predmet književnih istraživanja, doprinos ove teze jeste razumevanje postapokaliptične
fikcije u kontekstu kanonske literature, kao i legitimnost ove proze kao jednog
subverzivnog društvenog fenomena.
Koristićemo se tipologijom T. S. Eliota, Harolda Bluma i savremenih teoretičara
kanona i žanra, poput Žerara Ženeta i Žaka Deride, da utvrdimo na koji način se kanon
destabilizuje i postaje permeabilan za uticaje žanrovskog. Takođe ćemo ukazati na
probleme definisanja žanra i sistema u koji postapokaliptično ulazi kada se promatra u
kontekstu žanra. Ustanovićemo na koji način se postapokaliptična proza pronalazi u
Zapadnom kanonu kao ozbiljna literatura koja se bazira na konvencijama kanona u
razumevanju Eliota i Bluma, ali i kao ona koja taj kanon destabilizuje i potvrđuje kroz
angažovani glas društvenih, političkih i ekonomskih kriza.
Teza će nastojati da mapira analogije koje postapokaliptična fikcija uspostavlja
književnim klasicima na koje se poziva. Ustanovićemo vezu sa Platonom, Danteom,
Miltonom, Meri Šeli, Sviftom, Velsom, Hakslijem, Beketom i drugima. Jedna od premisa
za ulazak u kanon jeste i način na koji način se, poput književnih prethodnika,
postapokaliptična mejnstrim literatura bazira na matricama religije, mita i
filosofije, kao što to je to slučaj sa mnogim kanonskim delima. Postapokaliptična
fikcija glavnog toka neodvojiva je od svog biblijskog uzora koji transformiše u vidu
jedne anti-apokalipse, mesta gubitka smisla, značenja, jezika i referenata.
Disertacija će se takođe baviti postapokaliptičnim romanom u kontekstu
kulturoloških proučavanja, trudeći se da definiše faktore društvenih kriza kroz
modalitet subverzivne, angažovane proze. Analiziraćemo konvencije postapokaliptične
fikcije koje koriste i odbacuju Makarti i Atvudova kao i ideološke korelacije
postapokaliptične paradigme u susretu sa skorašnjim ekološkim preokretom u
savremenom diskursu. Primetićemo u kojoj meri je doprinos ove literature subverzivan i
društveno koristan kada se bavi problemima prirode, prostora, tela, okruženja,
populacije, klime, nafte i konzumerizma, a na kojim mestima se potvrđuje kao mesto
održavanja moći vladajućeg diskursa. Koristićemo se tekstovima Slavoja Žižeka, Žana
Bodrijara, Mišela Fukoa, Žaka Deride, Deleza i Gatarija, Timotija Mortona, Erika
v
Svenhdaua, Rozi Brajdoti i drugih teoretičara postapokalipse, kulture, ekologije i
posthumanizma.
Doprinos ove disertacije nalazi se u proučavanju postapokaliptične književnosti
koja nije do sada bila predmet doktorskih disertacija na našem književnom prostoru;
takođe, okvir koji koristi ova teza je originalan i u kontekstu disertacija dostupnim u
međunarodnom repozitorijumu. Istovremeno, ova teza doprinosi i prodoru ekokritike u
književna proučavanja na srpskom jeziku u domenu najsavremenijih ekokritičkih teorija,
kao i u pregledu novih polja književnih proučavanja poput klimatske fikcije i
petrotesktova.
“Data exchange” service offers individual users metadata transfer in several different formats. Citation formats are offered for transfers in texts as for the transfer into internet pages. Citation formats include permanent links that guarantee access to cited sources. For use are commonly structured metadata schemes : Dublin Core xml and ETUB-MS xml, local adaptation of international ETD-MS scheme intended for use in academic documents.