Title
Uticaj materijala i dizajna intraokularnog sočiva na razvoj opacifikacije zadnje kapsule sočiva kod bolesnika nakon operacije katarakte metodom fakoemulzifikacije
Creator
Todorović, Dušan, 1988-, 19981927
Copyright date
2021
Object Links
Select license
Autorstvo-Nekomercijalno-Bez prerade 3.0 Srbija (CC BY-NC-ND 3.0)
License description
Dozvoljavate samo preuzimanje i distribuciju dela, ako/dok se pravilno naznačava ime autora, bez ikakvih promena dela i bez prava komercijalnog korišćenja dela. Ova licenca je najstroža CC licenca. Osnovni opis Licence: http://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/3.0/rs/deed.sr_LATN. Sadržaj ugovora u celini: http://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/3.0/rs/legalcode.sr-Latn
Language
Serbian
Cobiss-ID
Inventory ID
D-3482
Theses Type
Doktorska disertacija
description
Datum odbrane: 05.10.2021.
Other responsibilities
mentor
Srećković, Sunčica, 1965-, 13579111
predsednik komisije
Šarenac-Vulović, Tatjana, 1973-, 11757415
član komisije
Petrović, Nenad, 1965-, 13575015
član komisije
Resan, Mirko, 1971-, 26774887
Academic Expertise
Medicinske nauke
University
Univerzitet u Kragujevcu
Faculty
Fakultet medicinskih nauka
Alternative title
ǂThe ǂInfluence of material and design of intraocular lens on the posterior capsule opacification development in patients who underwent cataract surgery by the phacoemulsificaton method
Publisher
[D. Z. Todorović]
Format
108 listova
Abstract (sr)
SAŽETAK: Kristalno sočivo predstavlja deo dioptrijskog aparata oka. Osnovne fiziološke
funkcije sočiva jesu refrakcija, apsorpcija ultravioletnog zračenja i akomodacija.
Katarakta je najčešće oboljenje sočiva, a predstavlja i vodeći uzrok slepila u svetu.
Opacifikacija zadnje kapsule sočiva ili sekundarna katarakta, najčešća je
komplikacija uspešno izvedene operacije katarakte. Saznanje da je operacija katarakte
najučestalija hirurška procedura u svetu daje ovom fenomenu još veći značaj.
Opacifikacija zadnje kapsule sočiva nastaje migriranjem i proliferacijom
rezidualnih epitelnih ćelija sočiva prema centralnom delu zadnje kapsule sočiva i
osnovni je uzrok nezadovoljavajuće vidne oštrine nakon operacije katarakte.
Poslednjih godina incidenca opacifikacije zadnje kapsule sočiva dosta je smanjena
uvođenjem hirurgije malog reza – fakoemulzifikacijom, ali i unapređenjem materijala
i dizajna intraokularnih sočiva.
Cilj: Osnovni cilj istraživanja bio je utvrđivanje uticaja materijala i dizajna
intraokularnog sočiva na učestalost pojave opacifikacije zadnje kapsule sočiva kod
bolesnika kojima je operisana katarakta metodom fakoemulzifikacije sa
implantacijom intraokularnog sočiva
Materijal i metode: Istraživanje je sprovedeno kao klinička, prospektivna studija u
trajanju od 2 godine. Prilikom operacije katarakte bolesnici su razvrstani u tri grupe
u zavisnosti od implantiranog intraokularnog sočiva: akrilatno monokomponentno
hidrofilno, akrilatno monokomponentno hidrofobno ili akrilatno trokomponentno
hidrofobno intraokularno sočivo. Incidenca opacifikacije zadnje kapsule sočiva
analizirana je programom „EPCO 2000“, standardnim softverskim programom za
analizu opacifikacije. Digitalni snimci načinjeni su metodom retroiluminacije na
biomikroskopu, u punoj midrijazi, prvog postoperativnog dana, 1, 6, 12, 18 i 24 meseca
nakon operacije katarakte. Analiziran je i uticaj veličine kapsulorekse na razvoj
opacifikacije zadnje kapsule sočiva, incidenca YAG laser kapsulotomije, glistening,
najbolje korigovana vidna oštrina. Ispitivan je i uticaj operacije katarakte na
promenu intraokularnog pritiska, keratometrije.
Rezultati: Na kraju istraživanja najnižu vrednost opacifikacije zadnje kapsule
sočiva zabeležili smo u grupi bolesnika sa implantiranim trokomponentnim
hidrofobnim intraokularnim sočivom. Razlika između bolesnika sa
monokomponentnim hidrofilnim i monokomponentnim hidrofobnim intraokularnim
sočivom bila je statistički beznačajna. Dijametar kapsulorekse imao je uticaj na
incidencu razvoja opacifikacije zadnje kapsule sočiva samo u grupama bolesnika sa
implantiranim monokomponentnim intraokularnim sočivima. Najnižu incidencu
YAG laser kapsulotomije zabeležili smo u grupi ispitanika sa implantiranim
trokomponentnim hidrofobnim intraokularnim sočivom. Učestalost glistening-a bila
je najniža kod bolesnika sa implantiranim monokomponentnim hidrofilnim
intraokularnim sočivom. Najbolje korigovana postoperativna vidna oštrina u svim
grupama zabeležena je mesec dana nakon operacije katarakte. Operacijom katarakte
utvrdili smo statistički značajno sniženje intraokularnog pritiska, kao i promenu
keratometrijskih parametara rožnjače.
Abstract (en)
ABSTRACT: The crystal lens is a part of the eye's diopter apparatus. The basic physiological
functions of the lens are refraction, absorption of ultraviolet radiation and accommodation.
Cataract is the most common lens disease, and it is the leading cause of blindness in the world.
Posterior capsule opacification or secondary cataract is the most common complication of a
successfully performed cataract surgery. The cognition that the cataract surgery is the most
common surgical procedure worldwide gives this phenomenon even greater significance.
Posterior capsule opacification occurs by migration and proliferation of residual lens epithelial
cells toward the central part of the posterior lens capsule and it is the underlying cause of
unsatisfactory visual acuity after cataract surgery. Over the last few years, the incidence of the
posterior capsule opacification has been greatly reduced by the introduction of small incision
surgery – phacoemulsification and by the improvement of the material and design of intraocular
lenses as well.
Aim: The main aim of the study was to determine the influence of intraocular lens material and
design on the frequency of posterior capsule opacification in patients who underwent cataract
surgery by phacoemulsification with intraocular lens implantation.
Material and methods: The study was conducted as a clinical, prospective study lasting 2
years. During cataract surgery, patients were classified into three groups depending on the
implanted intraocular lens: acrylic 1-piece hydrophilic, acrylic 1-piece hydrophobic or acrylic
3-piece hydrophobic intraocular lens. The incidence of posterior capsule opacification was
analyzed by the "EPCO2000" program, a standard software program for opacification analysis.
Digital images were made by the method of retroillumination on a biomicroscope, in full
mydriasis, on the first postoperative day, 1,6,12,18 and 24 months after cataract surgery. The
influence of capsulorhexis size on the development of posterior capsule opacification, the
incidence of YAG laser capsulotomy, glistening, best corrected visual acuity were also analyzed.
The influence of cataract surgery on the change of intraocular pressure, keratometry, was also
examined.
Results: At the end of the study, the lowest value of posterior capsule opacification was
recorded in the group of patients with implanted 3-piece hydrophobic intraocular lens. The
difference between patients with 1-piece hydrophilic and 1-piece hydrophobic intraocular
lenses was statistically insignificant. The diameter of the capsulorhexis had an effect on the
incidence of the posterior capsule opacification only in the groups of patients with implanted 1-
piece intraocular lenses. The lowest incidence of YAG laser capsulotomy was recorded in the
group of subjects with implanted 3-piece hydrophobic intraocular lens. The incidence of
glistening was the lowest in patients with implanted 1-piece hydrophilic intraocular lenses. The
best corrected postoperative visual acuity in all groups was observed one month after the
cataract surgery. Based on a cataract surgery, we determined a statistically significant decrease
of intraocular pressure, as well as a change in the keratometric parameters of the cornea.
Authors Key words
fakoemulzifikacija, intraokularna sočiva, opacifikacija zadnje
kapsule sočiva.
Authors Key words
phacoemulsification, intraocular lenses, posterior capsule opacification
Classification
617.741-004.1-089(043.3)
Type
Tekst
Abstract (sr)
SAŽETAK: Kristalno sočivo predstavlja deo dioptrijskog aparata oka. Osnovne fiziološke
funkcije sočiva jesu refrakcija, apsorpcija ultravioletnog zračenja i akomodacija.
Katarakta je najčešće oboljenje sočiva, a predstavlja i vodeći uzrok slepila u svetu.
Opacifikacija zadnje kapsule sočiva ili sekundarna katarakta, najčešća je
komplikacija uspešno izvedene operacije katarakte. Saznanje da je operacija katarakte
najučestalija hirurška procedura u svetu daje ovom fenomenu još veći značaj.
Opacifikacija zadnje kapsule sočiva nastaje migriranjem i proliferacijom
rezidualnih epitelnih ćelija sočiva prema centralnom delu zadnje kapsule sočiva i
osnovni je uzrok nezadovoljavajuće vidne oštrine nakon operacije katarakte.
Poslednjih godina incidenca opacifikacije zadnje kapsule sočiva dosta je smanjena
uvođenjem hirurgije malog reza – fakoemulzifikacijom, ali i unapređenjem materijala
i dizajna intraokularnih sočiva.
Cilj: Osnovni cilj istraživanja bio je utvrđivanje uticaja materijala i dizajna
intraokularnog sočiva na učestalost pojave opacifikacije zadnje kapsule sočiva kod
bolesnika kojima je operisana katarakta metodom fakoemulzifikacije sa
implantacijom intraokularnog sočiva
Materijal i metode: Istraživanje je sprovedeno kao klinička, prospektivna studija u
trajanju od 2 godine. Prilikom operacije katarakte bolesnici su razvrstani u tri grupe
u zavisnosti od implantiranog intraokularnog sočiva: akrilatno monokomponentno
hidrofilno, akrilatno monokomponentno hidrofobno ili akrilatno trokomponentno
hidrofobno intraokularno sočivo. Incidenca opacifikacije zadnje kapsule sočiva
analizirana je programom „EPCO 2000“, standardnim softverskim programom za
analizu opacifikacije. Digitalni snimci načinjeni su metodom retroiluminacije na
biomikroskopu, u punoj midrijazi, prvog postoperativnog dana, 1, 6, 12, 18 i 24 meseca
nakon operacije katarakte. Analiziran je i uticaj veličine kapsulorekse na razvoj
opacifikacije zadnje kapsule sočiva, incidenca YAG laser kapsulotomije, glistening,
najbolje korigovana vidna oštrina. Ispitivan je i uticaj operacije katarakte na
promenu intraokularnog pritiska, keratometrije.
Rezultati: Na kraju istraživanja najnižu vrednost opacifikacije zadnje kapsule
sočiva zabeležili smo u grupi bolesnika sa implantiranim trokomponentnim
hidrofobnim intraokularnim sočivom. Razlika između bolesnika sa
monokomponentnim hidrofilnim i monokomponentnim hidrofobnim intraokularnim
sočivom bila je statistički beznačajna. Dijametar kapsulorekse imao je uticaj na
incidencu razvoja opacifikacije zadnje kapsule sočiva samo u grupama bolesnika sa
implantiranim monokomponentnim intraokularnim sočivima. Najnižu incidencu
YAG laser kapsulotomije zabeležili smo u grupi ispitanika sa implantiranim
trokomponentnim hidrofobnim intraokularnim sočivom. Učestalost glistening-a bila
je najniža kod bolesnika sa implantiranim monokomponentnim hidrofilnim
intraokularnim sočivom. Najbolje korigovana postoperativna vidna oštrina u svim
grupama zabeležena je mesec dana nakon operacije katarakte. Operacijom katarakte
utvrdili smo statistički značajno sniženje intraokularnog pritiska, kao i promenu
keratometrijskih parametara rožnjače.
“Data exchange” service offers individual users metadata transfer in several different formats. Citation formats are offered for transfers in texts as for the transfer into internet pages. Citation formats include permanent links that guarantee access to cited sources. For use are commonly structured metadata schemes : Dublin Core xml and ETUB-MS xml, local adaptation of international ETD-MS scheme intended for use in academic documents.