Title
Uticaj terapije diureticima na izlučivanje radioaktivnog joda 131I kod pacijenata sa diferentovanim karcinomima štitaste žlezde
Creator
Ignjatović, Vesna D., 1982-
Copyright date
2017
Object Links
Select license
Autorstvo-Nekomercijalno-Bez prerade 3.0 Srbija (CC BY-NC-ND 3.0)
License description
Dozvoljavate samo preuzimanje i distribuciju dela, ako/dok se pravilno naznačava ime autora, bez ikakvih promena dela i bez prava komercijalnog korišćenja dela. Ova licenca je najstroža CC licenca. Osnovni opis Licence: http://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/3.0/rs/deed.sr_LATN. Sadržaj ugovora u celini: http://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/3.0/rs/legalcode.sr-Latn
Language
Serbian
Cobiss-ID
Inventory ID
D-3064
Theses Type
Doktorska disertacija
description
Datum odbrane: 05.07.2017.
Other responsibilities
mentor
Matović, Milovan M., 1955-
predsednik komisije
Đorđević, Nataša, 1975-
član komisije
Janković, Slobodan, 1961-
član komisije
Vlajković, Marina.
član komisije
Petrović, Dejan, 1968-
član komisije
Mihaljević, Olgica.
Academic Expertise
Medicinske nauke
University
Univerzitet u Kragujevcu
Faculty
Fakultet medicinskih nauka
Alternative title
Influence of diuretic therapy on urinary excretion of radioiodine 131I in patients with differentiated thyroid cancer
Publisher
[V. D. Ignjatović]
Format
124 lista
Abstract (sr)
Radioaktivni jod (131I) se koristi kao dodatna terapija u lečenju diferentovanih karcinoma štitaste žlezde. Najveći deo 131I se izlučuje preko bubrega, pa bi jedna od procedura za povećanje brzine izlučivanja preostalog nevezanog 131I iz cirkulacije mogla biti primena diuretika. Cilj studije je da ispita uticaj diuretika na izlučivanje 131I kod
pacijenata koji dobijaju radiojodnu terapiju
Materijal i metode: studija je obuhvatila 112 pacijenata kojima je dijagnostikovan
diferentovan karcinom štitaste žlezde, sa očuvanom bubrežnom funkcijom i malim
procentom akumulacije 131I u regionu štitaste žlezde. Pacijenti su podeljeni u četiri
grupe: tri grupe koje su uzimale diuretik (furosemid, hidrohlorotiazid, spironolakton)
i kontrolna grupa. Kod svih su vršena merenja inicijalne i preostale radioaktivnosti u
telu, uzimani su uzorci krvi i urina i merena njihova radioaktivnost.
Rezultati: Studija ukazuje da diuretici ne povećavaju brzinu urinarnog
izlučivanja radiojoda. Furosemid značajno smanjuje urinarnu eliminaciju radiojoda
(67.65±15.61% naspram 83.81±13.46% urinom izlučenog radiojoda u kontrolnoj grupi).
Hidrohlorotiazid inicijalno povećava brzinu eliminacije radiojoda, ali se ukupna
količina izlučenog radiojoda na kraju hospitalizacije nije razlikovala u poređenju sa
kontrolnom grupom (76.54±10.16% u odnosu na 83.81±13.46%). Pacijenti koji su dobijali
spironolakton su takođe urinom izlučili manje radiojoda nego kontrole (70.98±13.81%
naspram 83.81±13.46%).
Zaključak: Primena diuretske terapije kod pacijenata obolelih od diferentovanih
karcinoma štitaste žlezde lečenih radiojodnom terapijom koji su prethodno bili na
dijeti siromašnoj jodom ne dovodi do povećanja brzine urinarne eliminacije radiojoda.
Abstract (en)
Objective: After total thyroidectomy, radioiodine ( 131I) therapy is a usual treatment in patients with differentiated thyroid cancer. Since the largest part of ingested 131I is excreted by the kidneys, one of the procedures for enhancement of 131I excretion from the body is the use of diuretics. The
aim of the study was to investigate the effect of diuretics on the excretion of 131I in the urine in patients with DTC treated with 131I.
Design: Study included 112 patients with DTC, preserved renal function and low 131I uptake in the thyroid gland region. Patients were divided into four groups: three group that were taking diuretics (furosemide, hydrochlorothiazide, spironolactone) and the control group. All patients underwent
whole-body measurements of initial and the remaining radioactivity of 131I, and the blood and urine samples were taken from each of them and were measured their radioactivity.
Results: Study revealed that diuretics decreases urinary excretion of 131I . Patients taking furosemide excreted significantly less 131I than controls (67.65±15.61% vs. 83.81±13.46%).
Patients taking hydrochlorothiazide initially, in the first half of hospitalization, excreted a higher
percentage of the 131I than the controls (65.45±12.12% vs. 62.21±11.25%), but the total quantity of excreted 131at the end of the hospitalization didn’t differ from controls (76.54±10.16% vs.
Authors Key words
diferentovan karcinom štitaste žlezde,
radioaktivni jod, diuretici, furosemid,
hidrohlorotiazid, spironolakton
Authors Key words
Differentiated thyroid carcinoma, radioiodine, diuretics,
furosemide, hydrochlorothiazide, spironolactone
Classification
616.441-006.6-085
Type
Tekst
Abstract (sr)
Radioaktivni jod (131I) se koristi kao dodatna terapija u lečenju diferentovanih karcinoma štitaste žlezde. Najveći deo 131I se izlučuje preko bubrega, pa bi jedna od procedura za povećanje brzine izlučivanja preostalog nevezanog 131I iz cirkulacije mogla biti primena diuretika. Cilj studije je da ispita uticaj diuretika na izlučivanje 131I kod
pacijenata koji dobijaju radiojodnu terapiju
Materijal i metode: studija je obuhvatila 112 pacijenata kojima je dijagnostikovan
diferentovan karcinom štitaste žlezde, sa očuvanom bubrežnom funkcijom i malim
procentom akumulacije 131I u regionu štitaste žlezde. Pacijenti su podeljeni u četiri
grupe: tri grupe koje su uzimale diuretik (furosemid, hidrohlorotiazid, spironolakton)
i kontrolna grupa. Kod svih su vršena merenja inicijalne i preostale radioaktivnosti u
telu, uzimani su uzorci krvi i urina i merena njihova radioaktivnost.
Rezultati: Studija ukazuje da diuretici ne povećavaju brzinu urinarnog
izlučivanja radiojoda. Furosemid značajno smanjuje urinarnu eliminaciju radiojoda
(67.65±15.61% naspram 83.81±13.46% urinom izlučenog radiojoda u kontrolnoj grupi).
Hidrohlorotiazid inicijalno povećava brzinu eliminacije radiojoda, ali se ukupna
količina izlučenog radiojoda na kraju hospitalizacije nije razlikovala u poređenju sa
kontrolnom grupom (76.54±10.16% u odnosu na 83.81±13.46%). Pacijenti koji su dobijali
spironolakton su takođe urinom izlučili manje radiojoda nego kontrole (70.98±13.81%
naspram 83.81±13.46%).
Zaključak: Primena diuretske terapije kod pacijenata obolelih od diferentovanih
karcinoma štitaste žlezde lečenih radiojodnom terapijom koji su prethodno bili na
dijeti siromašnoj jodom ne dovodi do povećanja brzine urinarne eliminacije radiojoda.
“Data exchange” service offers individual users metadata transfer in several different formats. Citation formats are offered for transfers in texts as for the transfer into internet pages. Citation formats include permanent links that guarantee access to cited sources. For use are commonly structured metadata schemes : Dublin Core xml and ETUB-MS xml, local adaptation of international ETD-MS scheme intended for use in academic documents.