Title
Relativne rečenice sa foričkim supstantivnim antecedentom u savremenom srpskom jeziku
Creator
Rusimović, Tanja, 1973-
Copyright date
2014
Object Links
Select license
Autorstvo 3.0 Srbija (CC BY 3.0)
License description
Dozvoljavate umnožavanje, distribuciju i javno saopštavanje dela, i prerade, ako se navede ime autora na način odredjen od strane autora ili davaoca licence, čak i u komercijalne svrhe. Ovo je najslobodnija od svih licenci. Osnovni opis Licence: http://creativecommons.org/licenses/by/3.0/rs/deed.sr_LATN Sadržaj ugovora u celini: http://creativecommons.org/licenses/by/3.0/rs/legalcode.sr-Latn
Language
Serbian
Cobiss-ID
Inventory ID
D-2728
Theses Type
PhD thesis
description
datum odbrane: 07.10.2014.
Other responsibilities
mentor
Kovačević, Miloš, 1953- (ths, code: 04809)
član komisije
Tanasić, Sreto, 1949- (oth)
član komisije
Ramić, Nikola, 1954- (oth, code: 05378)
član komisije
Čutura, Ilijana, 1972- (oth, code: 07091)
Academic Expertise
Društveno-humanističke nauke
University
Univerzitet u Kragujevcu
Faculty
Filološko-umetnički fakultet
Publisher
Крагујевац : [Т. Русимовић],
Format
PDF/A (listova)
description
Umnoženo za odbranu.
Univerzitet u Kragujevcu, Filološko-umetnički fakultet, 20141007, dr lingvističkih nauka.
Napomene i bibliografske reference uz tekst.
Bibliografija: listovi 370-385.
Apstrakt ; Abstract.
Abstract (sr)
Kada govorimo o semantičkoj razlici koja postoji između relativnih rečenica,
govorimo, u stvari, o razlici u odnosima između antecedenta i relativne klauze, tj. o dihotomiji restriktivnost/nerestriktivnost. S tim u vezi, u ovom radu predmet istraživanja jeste opis i sintaksičko-semantička (pot)klasifikacija složenih rečenica s relativnom klauzom čiji je antecedent supstantivna jedinica (leksema ili sintagma) sa semantički ili formalno prisutnim foričkim (anaforičkim ili kataforičkim) elementom u svom sastavu. Funkcija tog foričkog elementa po pravilu će predodređivati restriktivnu ili nerestriktivnu funkciju same relativne klauze. Koji će tip foričkih odnosa biti, zavisi od tipa antecedenta: ili je u pitanju leksičkosemantički ili endocentrični antecedent, na koje se odnosi adjektivna relativna klauza; ili je reč o formalnom antecedentu, na koji se odnosi
supstantivna relativna klauza. To znači, da na foričnost antecedenta utiče i sam
relativizator svojom stalnom semantikom.
Uz sintaksičke kriterijume relevantni su nam i semantički kriterijumi, kada je
u pitanju dihotomija određenost/neodređenost, a u vezi s tim polazište u analizi
nam je određivanje imenskog izraza u antecedentu (na osnovu sadržaja nadređene
klauze) kao referencijalnog ili nereferencijalnog. Referencijalnost/
nereferencijalnost antecedenta predodređuje tip i kompleksnost foričkih odnosa
antecedenata, naročito kada su u pitanju endocentrični i formalni antecedenti.
Kako u radu analiziramo pisanu realizaciju diskursa, relevantna su nam
endoforička upućivanja, odnosno anaforička i kataforička. Međutim, izdvojićemo
modele u kojima i egzoforička referencija ima svoju frekvenciju. Istraživanje
sprovodimo na ekscerpiranom jezičkom materijalu iz raznofunkcionalnog korpusa
savremenog srpskog jezika. Ovim istraživanjem potvrdili smo da kada leksičko-
semantički antecedent upućuje anaforički (ređe egzoforički), sledi
nerestriktivna adjektivna klauza, a kada upućuje kataforiči, sledi restriktivna
adjektivna klauza uvrštena relativizatorima koji/šton, čiji, kakav i koliki.
Kataforičko upućivanje endocentričnog antecedenta utiče na određivanje
adjektivne klauze kao restriktivne, dok anakataforičko upućivanje endocentričnog antecedenta utiče na određivanje adjektivne klauze kao restriktivne ili
nerestriktivne. Takođe i kataforičko upućivanje nereferencijalnog formalnog
antecedenta utiče na određivanje supstantivne relativne klauze uvrštene
relativizatorima ko i što kao restriktivne. Međutim, kataforičko upućivanje
referencijalnog formalnog antecedenta produžava upućivanje anaforički,
egzoforički ili kataforički i utiče na određivanje supstantivne relativne klauze
kao nerestriktivne ili restriktivne. Navedene tvrdnje odražavaju suštinu problema
međuodnosa antecedenta i relativne klauze kada je funkcionalni status foričkog
elementa u pitanju, tj. katafora ili anafora (ređe egzofora) – direktno predodređuje restriktivni ili nerestriktivni status relativne klauze.
Authors Key words
Srpski jezik, relativna klauza, anafora, katafora, egzofora, (ne)restriktivnost,
(ne)referencijalnost, (ne)određenost
Authors Key words
relativna klauza
Classification
anafora
Subject
katafora
Subject
egzofora
Type
monograph
manuscript text - theses
Text
Abstract (sr)
Kada govorimo o semantičkoj razlici koja postoji između relativnih rečenica,
govorimo, u stvari, o razlici u odnosima između antecedenta i relativne klauze, tj. o dihotomiji restriktivnost/nerestriktivnost. S tim u vezi, u ovom radu predmet istraživanja jeste opis i sintaksičko-semantička (pot)klasifikacija složenih rečenica s relativnom klauzom čiji je antecedent supstantivna jedinica (leksema ili sintagma) sa semantički ili formalno prisutnim foričkim (anaforičkim ili kataforičkim) elementom u svom sastavu. Funkcija tog foričkog elementa po pravilu će predodređivati restriktivnu ili nerestriktivnu funkciju same relativne klauze. Koji će tip foričkih odnosa biti, zavisi od tipa antecedenta: ili je u pitanju leksičkosemantički ili endocentrični antecedent, na koje se odnosi adjektivna relativna klauza; ili je reč o formalnom antecedentu, na koji se odnosi
supstantivna relativna klauza. To znači, da na foričnost antecedenta utiče i sam
relativizator svojom stalnom semantikom.
Uz sintaksičke kriterijume relevantni su nam i semantički kriterijumi, kada je
u pitanju dihotomija određenost/neodređenost, a u vezi s tim polazište u analizi
nam je određivanje imenskog izraza u antecedentu (na osnovu sadržaja nadređene
klauze) kao referencijalnog ili nereferencijalnog. Referencijalnost/
nereferencijalnost antecedenta predodređuje tip i kompleksnost foričkih odnosa
antecedenata, naročito kada su u pitanju endocentrični i formalni antecedenti.
Kako u radu analiziramo pisanu realizaciju diskursa, relevantna su nam
endoforička upućivanja, odnosno anaforička i kataforička. Međutim, izdvojićemo
modele u kojima i egzoforička referencija ima svoju frekvenciju. Istraživanje
sprovodimo na ekscerpiranom jezičkom materijalu iz raznofunkcionalnog korpusa
savremenog srpskog jezika. Ovim istraživanjem potvrdili smo da kada leksičko-
semantički antecedent upućuje anaforički (ređe egzoforički), sledi
nerestriktivna adjektivna klauza, a kada upućuje kataforiči, sledi restriktivna
adjektivna klauza uvrštena relativizatorima koji/šton, čiji, kakav i koliki.
Kataforičko upućivanje endocentričnog antecedenta utiče na određivanje
adjektivne klauze kao restriktivne, dok anakataforičko upućivanje endocentričnog antecedenta utiče na određivanje adjektivne klauze kao restriktivne ili
nerestriktivne. Takođe i kataforičko upućivanje nereferencijalnog formalnog
antecedenta utiče na određivanje supstantivne relativne klauze uvrštene
relativizatorima ko i što kao restriktivne. Međutim, kataforičko upućivanje
referencijalnog formalnog antecedenta produžava upućivanje anaforički,
egzoforički ili kataforički i utiče na određivanje supstantivne relativne klauze
kao nerestriktivne ili restriktivne. Navedene tvrdnje odražavaju suštinu problema
međuodnosa antecedenta i relativne klauze kada je funkcionalni status foričkog
elementa u pitanju, tj. katafora ili anafora (ređe egzofora) – direktno predodređuje restriktivni ili nerestriktivni status relativne klauze.
“Data exchange” service offers individual users metadata transfer in several different formats. Citation formats are offered for transfers in texts as for the transfer into internet pages. Citation formats include permanent links that guarantee access to cited sources. For use are commonly structured metadata schemes : Dublin Core xml and ETUB-MS xml, local adaptation of international ETD-MS scheme intended for use in academic documents.